OKSIDACIJSKI STRES, SLOBODNI RADIKALI I ANTIOKSIDANSI: pojasnimo pojmove


 

ŠTO JE OKSIDACIJSKI STRES?

Oksidacijski stres je pomak ravnoteže u staničnim reakcijama u smjeru oksidacije.

Što se događa? Organizam prekomjerno proizvodi slobodne radikale kisika, pri čemu ih stanica teže razgrađuje. Rezultat – oštećenje stanica (stradavaju DNK, proteini i lipidi stanične membrane) – ne samo kože.

Posljednjih se godina mnogo govori o oksidacijskom stresu u smislu starenja kože, no žrtvom oksidacijskog stresa može postati svaki organ u tijelu. Ukratko, oksidacijski stres znači oštećenje tjelesnih tkiva, ne samo kožnoga.

Oksidacijsko oštećenje može utjecati na strukturu i funkciju brojnih biomolekula (polinezasićenih lipida, ugljikohidrata, proteina i nukleinskih kiselina), što u konačnici rezultira promjenama u strukturi i funkciji stanica, tkiva i organa. Tako nastala oštećenja mogu narušiti prijenos signala u stanici, gensku transkripciju i dovesti do drugih poremećaja.

Oksidacijski stres može biti uzrokom kardiovaskularnih i infektivnih bolesti, karcinoma, dijabetesa, neurodegenerativnih bolesti, fibroze, hemolize, procesa starenja.

ŠTO SU SLOBODNI RADIKALI?

Slobodni radikal je svaka kemijska vrsta sposobna za samostalan život, ma koliko on kratko trajao, koja u vanjskoj ljusci posjeduje jedan ili više nesparenih elektrona. Sve slobodne radikale karakterizira iznimno visoka reaktivnost, što je rezultat njihova nastojanja da spare nespareni elektron i time postignu stabilnu elektronsku konfiguraciju.

Slobodni radikali mogu nastati i kao posljedica djelovanja imunološkog sustava, preciznije leukocita koji u okružju mikroorganizama ili nekih drugih patogena počinju proizvodnju velikog broja superoksida (jednog od najškodljivijih slobodnih radikala). Postoje i vanjski izvori toga štetnog radikala, od kojih su najveći dim cigarete i onečišćivači iz okoliša.

Razarajući građevne elemente DNA, izazivaju mutacije čije nakupljanje u organizmu može uzrokovati razna degenerativna oboljenja (srčana oboljenja, rak, Alzheimerovu i Parkinsonovu bolest).

ŠTO SU ANTIOKSIDANSI?

Antioksidansi su tvari koje štite stanice od oksidacijskog djelovanja slobodnih radikala (npr. vitamin E, vitamin C, beta-karoten i selen). Riječ je o raznorodnoj skupini molekula koje znatno zadržavaju ili priječe oksidaciju te kontroliraju odnos između stanja reduciranja ili oksidiranja u biološkom sustavu.

Antioksidansi nastaju u stanici ili se u organizam najčešće unose hranom ili u obliku vitaminskih i sličnih suplemenata, a djeluju na nekoliko načina:

→ Onemogućuju stvaranje novih slobodnih radikala u organizmu

→ Uništavaju već nastale radikale u organizmu (engl. scavengers – “čistači”)

→ Popravljaju oštećenja u stanici nastala djelovanjem radikala.

Ljudski organizam ima vlastiti mehanizam antioksidacijske obrane koji uravnotežava odnos prooksidansa i antioksidansa. Neravnoteža između njih i razine sustava antioksidacijske obrane izaziva oksidacijski stres. Sustav obrane u znatnoj je mjeri uvjetovan i primjerenom prehranom – nepravilan režim prehrane može rezultirati oksidacijskim stresa. Neke bolesti rezultat su upravo neadekvatnog unosa antioksidacijskih nutrijenata iz hrane.

Oksidacijski stres može biti posljedica i metabolizma raznih lijekova i toksina.

Neki se lijekovi zbog djelovanja enzima citokroma P450 u organizmu pretvaraju u slobodne radikale. Kad je organizam izložen akutnom oksidacijskom stresu, slobodni radikali sposobni su prouzročiti razna oštećenja izravnim ili neizravnim napadom na biološke molekule.

Proces oksidacije nepoželjna je pojava i u hrani, prije svega onoj životinjskog podrijetla. Voće i povrće primarni su izvor antioksidansa, a najbogatiji su karotenoidima i vitaminom C.

NEENZIMSKI ANTIOKSIDANSI

→ GSH, tripeptid koji sadrži reduciranu SH skupinu, djelotvoran je u uklanjanju H2O2, hidroksil radikala i kloriranih oksidansa.

→ A-tokoferol (vitamin E) štiti strukture stanične membrane, prekida kaskadu kojom nastaju toksičniji radikali.

→ Askorbinska kiselina (vitamin C) široko je raspodijeljena unutar i izvan stanice. Ima važnu ulogu u uklanjanju superoksidnog i hidroksilnog radikala.

MINERALI

Minerali su anorganski kemijski elementi; čine 4,5% tjelesne mase, a glavnina se nalazi u kostima. Ne mogu se stvoriti ni potrošiti, cijeli se život moraju unositi putem hrane, vode i suplemenata.

Ljudski organizam sadrži konstantne količine minerala i održava stabilne koncentracije u plazmi, što je nužno za normalno funkcioniranje organizma. Minerali su iznimno važni u izgradnji enzima, hormona, hemoglobina, strukturnih proteina i proteina odgovornih za ekspresiju gena, vitamina, a preko njih utječu na gotovo sve segmente metabolizma.

Svaki mineral ima specifičnu funkciju – tako njegov nedostatak utječe na sve funkcije u kojima sudjeluje.

Minerali se dijele u dvije skupine: oligoelemente (organizam ih treba u količini većoj od 100 mg dnevno) i elemente u tragovima. Oligoelementi su kalcij, magnezij, fluor, natrij, sumpor i klor, a svi ostali su elementi u tragovima.

Među brojnim mineralima koji imaju značajnu ulogu u biološkom sustavu, antioksidacijsku obranu najčešće predvode bakar, cink i selen kao dijelovi proteina, enzima i antioksidansa.

VITAMINI

Vitamini su organski spojevi raznovrsne strukture i kemijskih osobina, koji se nalaze u hrani u malim količinama, a nužni su za normalno funkcioniranje ljudskog organizma.

Vitamini se danas primjenjuju u terapijske i preventivne svrhe, a dijele se u dvije osnovne skupine:

vitamine topive u mastima (A, D, E, K)

te vitamine topive u vodi (vitamin C i vitamini B skupine). Vitamini su nezamjenjivi biološki katalizatori različitih kemijskih reakcija koji reguliraju vitalne procese nužne za normalan metabolizam stanica, tkiva i organa.

Uključeni su u metabolizam ugljikohidrata, masti, proteina i nukleinskih kiselina.

Potrebni su za stvaranje kolagena, koštane mase, procese zgrušavanja krvi itd.

Vitamini sami po sebi ne posjeduju kalorijsku vrijednost, ne daju energiju, ali kao koenzimi mnogih važnih enzima prirodni su katalizatori koji omogućuju oslobađanje energije stimulacijom metaboličkih procesa kojima se intenziviraju biološke funkcije.

Ključni vitamini-antioksidansi su vitamin C, vitamin E i prekursor* vitamina A (beta-karoten).

VITAMIN C

Vitamin C je vitamin topiv u vodi, koji sudjeluje u oksidacijsko-redukcijskim procesima i u staničnom disanju. Sudjeluje u sintezi kolagena, sintezi karnitina, u prevođenju folne kiseline u folinsku kiselinu. Djeluje i na neke peptidne hormone (oksitocin, antidiuretski hormon, kolecistokinin), potičući aktivnost enzima odgovornih za njihovo djelovanje. Nadalje, vitamin C sudjeluje u redukciji bakra te u sintezi međustanične tvari u kostima i zubima.

Antioksidacijsko djelovanje vitamina C se zamjećuje u bolesnika s osteoartritisom (smanjuje rizik gubitka hrskavice, razvoj bolova u zglobovima, progresiju bolesti) te dijabetesom (snižava vrijednosti slobodnih radikala, inzulina, LDL-kolesterola i triglicerida u plazmi, pozitivno utječe na raspoloživost glukoze i neoksidacijski metabolizam glukoze, te na abnormalnu reaktivnost krvnih žila). Vitamin C može usporiti razvoj ateroskleroze, a protektivni učinak se uočava i u malignim bolestima (hormonski-neovisnim karcinomima jednjaka, larinksa, usne šupljine, gušterače, želuca, rektuma, dojke i grlića maternice).

VITAMIN E

Drugi vitamin koji pokazuje snažan antioksidacijski učinak je vitamin E (tokoferol). On zajedno sa selenom iz hrane sprečava oksidaciju višestruko nezasićenih masnih kiselina, štiti nezasićene membranske lipide od oksidacije, reagira sa slobodnim radikalima koji uzrokuju oksidacijsko oštećenje staničnih membrana i DNA bez formiranja novih slobodnih radikala u procesu. Svojim antioksidacijskim svojstvima odgađa starenje i odumiranje stanica, a ima ulogu i u razvoju te održavanju funkcije živčanog i mišićnog sustava. Što se malignih oboljenja tiče, vitamin E ima preventivni utjecaj na razvoj karcinoma dojke, prostate i kolona.

KAROTEN

Karoten je najaktivniji karotenoid nađen u biljkama. Ljudski organizam ga s lakoćom pretvara u vitamin A. Vrlo je učinkovit “čistač” slobodnih kisikovih radikala, a može inhibirati i peroksidaciju lipida. Ima preventivnu ulogu u razvoju karcinoma pluća i kolona.

 

 

 

 

Unošenje antiosidansa u organizam putem dodataka prehrani (vitamini i/ili minerali) opravdana je i poželjna kod bolesnih osoba i osoba izloženih oksidacijskom stresu. Unos je moguć oralnim putem ili, kad je cilj usporavanje starenja kože, nanošenjem adekvatnih preparata. Imajte na umu da je koža iznimno porozan organ, da kroz nju sve ulazi u krvotok i da je stoga od goleme važnosti da preparat bude prirodan, po mogućnosti i organski – i da sadrži borce protiv slobodnih radikala.

*Prekursor = provitamin, izvorni oblik vitamina koji u organizmu pod određenim uvjetima prelazi u svoj aktivni oblik (primjerice, beta-karoten u A vitamin

Pročitajte sastav naših dodataka prehrani, preparata za higijenu i njegu, preparata za zaštitu od sunca, čak i šminke. Mogli biste se jaaako, jaaaako ugodno iznenaditi!

 

 

 

Nekategorizirano

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Obavezna polja su označena sa *