LEAPING BUNNY

 

Leaping Bunny (prema logotipu koji prikazuje zečića u skoku) najviši je standard s ciljem suzbijanja okrutnosti prema životinjama u SAD-u, Kanadi i EU-u. Program je razvio CCIC (Coalition for Consumer Information on Cosmetics), Udruga za informiranje potrošača o kozmetici nastala udruživanjem osam nacionalnih udruga za zaštitu životinja. Službeni naziv Standarda je Corporate Standard of Compassion for Animals (Kolektivni standard suosjećanja sa životinjama), obveza koju proizvođači kozmetike, proizvoda za osobnu njegu i proizvoda za održavanje kućanstva dobrovoljno preuzimaju, a koja podrazumijeva da će proizvođači iz svih etapa proizvodnog procesa isključiti testiranje na životinjama. Dobavljači sastojaka za tvrtku preuzimaju istu obvezu i rezultat je proizvod sa stopostotnim jamstvom da ni u jednoj fazi proizvodnje nije bio testiran na životinjama. Sve Leaping Bunny tvrtke moraju biti otvorene za provjere neovisnih kontrolnih institucija, a obveze se jedanput godišnje obnavljaju. Ovim Standardom certificiramo sve tvrtke koje podnesu zahtjev za Leaping Bunny certifikaciju.

Da bi ishodila odobrenje za vlastite brendove iz asortimana kozmetičkih i/ili proizvoda za održavanje kućanstva, tvrtka mora ispunjavati sljedeće kriterije:

  1. Tvrtka ne provodi niti će provoditi testiranja na životinjama, nije odobrila niti će odobriti bilo koje testiranje na životinjama, niti će na bilo koji način sudjelovati ili biti povezana s testiranjem na životinjama bilo kojega kozmetičkog i/ili proizvoda za održavanje kućanstva, uključujući formule i sastojke tih proizvoda, na neograničeno vrijeme.
  2. Tvrtka ne kupuje niti će kupovati bilo koji sastojak, formulu ili proizvod od bilo kojeg proizvođača ili dobavljača koji je provodio, naručio ili sudjelovao u testiranju na životinjama na dotičnom sastojku, formuli ili proizvodu nakon utvrđenog datuma. Ako se utvrdi da formula, sastojak ili proizvod ne zadovoljava Standard, Tvrtka će ga zamijeniti alternativom koja ispunjava kriterije Standarda ili će ga ukloniti iz asortimana.
  3. Tvrtka je obvezna implementirati Sustav nadzora dobavljača:
  4. Tvrtka je obvezna ishoditi i dostaviti CCIC-u Izjave o suglasnosti s načinom proizvodnje proizvoda i Izjave o suglasnosti glede kvalitete i podrijetla sirovina svakog proizvođača i dobavljača treće strane koje potvrđuju da se dotične osobe ili pravni subjekti slažu s propisima Standarda koji se odnose na sirovine kojima opskrbljuju Tvrtku. Ti će podaci biti pohranjeni u glavnome mjestu poslovanja Tvrtke kao dio Sustava nadzora dobavljača Tvrtke.
  5. Tvrtka ne dopušta i neće dopustiti Testiranje na životinjama od strane ili na zahtjev regulatornih agencija u stranim zemljama.
  6. Tvrtka će podnijeti Zahtjev za odobrenje CCIC-u i kopiju toga dokumenta pohraniti u glavnome mjestu poslovanja Tvrtke.
  7. Tvrtka pristaje obvezu obnavljati jedanput na godinu, a CCIC u svakom trenutku može zatražiti provjeru Sustava nadzora dobavljača Tvrtke od strane neovisnih kontrolnih institucija.

 

Testiranje na životinjama

 Svako testiranje gotovih kozmetičkih i/ili proizvoda za održavanje kućanstva, ili bilo kojega sastojka i/ili formule korištenih u ručnoj izradi ili tvorničkoj proizvodnji tih proizvoda u kojemu je objekt testiranja cjelovita životinja, uključujući, bez ikakvih izuzetaka, ribe, vodozemce, reptile, ptice i ne-ljudske sisavce. Testiranja in vitro i testiranja koja se provode na ljudskim dobrovoljcima ne smatraju se testiranjima na životinjama.

Zabrana Testiranja na životinjama opisana u Standardu ne odnosi se na kupnju Sastojaka testiranih na životinjama ako: (a) je sastojak testiran s ciljem zadovoljavanja eksplicitnih zakonskih ili regulatornih uvjeta za testiranje na životinjama; I (b) ako testiranje nije provedeno s ciljem procjene sigurnosti, učinkovitosti, ili učinaka na okoliš Kozmetičkih i/ili Proizvoda za održavanje kućanstva.

VEGAN

Proizvod koji je označen kao veganski ne sadrži sastojke životinjskog podrijetla (npr. med, pčelinji vosak, mlijeko životinja; želatina, kolesterol, kolagen).

Mnogi podrazumijevaju da oznaka veganski proizvod ujedno znači i da proizvod nije testiran na životinjama, no to nužno nije tako. Ako je proizvod veganski, to ne mora značiti da nije testiran na životinjama. Dakle, proizvod označen kao veganski nije uvijek i cruelty-free proizvod.

Dakako, mnogi proizvođači nude veganske kozmetičke proizvode koji su ujedno i cruelty-free proizvodi. Takvi proizvodi uvijek imaju certifikat koji to potvrđuje (npr. oznaka Leaping bunny). Jednako tako, da biste bili sigurni da kupujete veganski proizvod, on mora nositi oznaku Vegan.

ECOCERT

 

ECOCERT je jedno od prvih tijela ustanovljenih s ciljem razvijanja standarda za prirodnu i organsku kozmetiku.

ECOCERT je neovisna institucija osnovana 1991. godine u Francuskoj i jedna je od najvećih ustanova takve vrste u svijetu. Riječ je o akreditiranom tijelu za inspekciju i certifikaciju koje je 2003. godine izdalo svoj Standard za prirodne i organske kozmetičke proizvode. Certifikate dodjeljuje proizvođačima koji ispunjavaju zadane uvjete. Provodi provjere i nadzor u više od 80 zemalja svijeta kroz postupak dodjele certifikata, u čemu surađuje s više od tisuću tvrtki.

ECOCERT standard dopušta dva načina proizvodnje kozmetičkih proizvoda i sukladno tome omogućuje stjecanje dvaju certifikata – certifikata za prirodnu kozmetiku i certifikata za prirodnu i organsku kozmetiku.

Osnovna načela ECOCERT standarda su:

  • prirodnog podrijetla mora biti najmanje 95% svih sastojaka.
  • Sastojci i proizvodi ne bi trebali biti testirani na životinjama.
  • Sastojci sedobivaju iz obnovljivih izvora i proizvode se ekološki prihvatljivim postupcima.
  • Pakiranje se može reciklirati ili je biorazgradivo.

Proizvod NE SMIJE sadržavati: parabene, umjetne mirise i bojila, tvari životinjskog podrijetla (s izuzetkom prirodno uzgojenih sastojaka, npr. mlijeko, med itd.), genetički modificirane organizme, nanočestice, silikone, polietilenglikol (PEG), glikole, etoksilirane spojeve.

Deklaracije moraju biti napisane na način da ih potrošač razumije, uz obvezno korištenje međunarodne nomenklature kozmetičkih sastojaka INCI.

Neki od sastojaka koji se obično nalaze u kozmetici, kao što su voda, soli, minerali, ne mogu se smatrati organskima jer nisu proizvod seoskog domaćinstva ili poljoprivrednog uzgoja. Na primjer, neki šamponi i kreme koji sadrže većinski udio vode, sadrže između 10% i 40% organskih sastojaka i 95% prirodnih sastojaka. Eterična ulja koja ne sadrže vodu mogu imati 100% organski sastav.

Za oznaku prirodno i organsko ECOCERT zahtijeva da je u formuli najmanje 95% sastojaka biljnoga podrijetla, a po masenom udjelu najmanje 10% svih sastojaka mora biti iz organskog uzgoja. Dakle, ako tvrtka želi dobiti certifikat za prirodno i organsko, gotov proizvod mora sadržavati najmanje 95% prirodnih sastojaka (uključujući i vodu), te najmanje 10% organskih sastojaka. Ako tvrtka želi dobiti certifikat za prirodni kozmetički proizvod, u formuli mora biti najmanje 50% biljnih sastojaka od svih prirodnih sastojaka u gotovom proizvodu, a maseni udio mora sadržavati najmanje 5% organskih sastojaka.

Zanimljivo je napomenuti da ECOCERT vodu smatra mineralnim sastojkom, ne smatra da je organskog podrijetla te je ne uzima u obzir u izračunu udjela organskog sastava proizvoda. To znači, ako se određeni proizvod sastoji od 90% vode i 10% organske tvari, ECOCERT će ga prepoznati kao 10% organski i 100% prirodni. Neki drugi certifikat uvrstit će ga u 100% organski. Stoga je iznimno važno provjeriti tko je izdavač certifikata i koji su njegovi standardi, kako svojim tvrdnjama ne bi potrošača doveo u zabludu. Upravo je to razlog zašto je ECOCERT jedan od inicijatora osnivanja Povjerenstva jedinstvenih standarda organske i prirodne kozmetike COSMOS – Cosmetics Organic and natural Standard. Harmonizirani standardi osiguravaju preglednost i jednaku konkurentnost za sve i na taj način predstavljaju najviše standarde koji jamče integritet i poštenje.

ECOCERT certifikat ima važnu ulogu u zaštiti i očuvanju okoliša. Vlasnik certifikata primjenjuje stroga pravila u proizvodnji i obradi sastojaka, bira isključivo ekološki prihvatljive postupke i koristi pakiranja od recikliranih materijala. Također, proizvodi se ne bi trebali testirati na životinjama.

COSMOS

COSMOS-standard u vlasništvu je i pod upravljanjem istoimene neprofitne međunarodne udruge registrirane u Belgiji, ponosne na svoju neovisnost i standarde.

Osnovni je cilj očuvati, na području kozmetike, dobrobit okoliša i ljudi konstantnim poticanjem razvijanja još prirodnije kozmetike s još većim udjelom sastojaka organskog podrijetla. Također, cilj je potrošačima osigurati jasne i transparentne informacije kako bi i sami mogli biti akteri u uspostavljanju održivog razvoja.

S tim ciljevima COSMOS-standard postavio je inovativne, zahtjevne i progresivne kriterije za proizvodnju prirodne i organske kozmetike u koju konzumenti mogu imati povjerenje i koja je sigurna za industriju i za okoliš.

Proizvodi certificirani COSMOS-standardom proizvode se prema najvišim standardima za proizvodnju prirodne i organske kozmetike. Sigurni su, čisti i učinkoviti. Lako ih je prepoznati prema deklaracijama koje sadrže sve podatke koji su Vam potrebni kako biste odlučili zadovoljava li proizvod Vaše potrebe i očekivanja.

Ako ste u potrazi za prirodnom i/ili organskom kozmetikom u koju možete imati puno povjerenje, oslonite se na certifikat COSMOS.

STANDARDI

Standardi su kreirani tijekom mnogo godina istraživanja kako bi se osigurali proizvodi koji nose dobrobit i konzumentu i okolišu. Progresivni su, što znači da prate najnovije mogućnosti, inovacije i zelene tehnologije u proizvodnji prirodnog i organskog.

Standard dijeli tip sastojaka korištenih u proizvodnji kozmetičkih proizvoda u 5 kategorija i specificira uvjete za svaki. Ovo su neki od glavnih standarda:

Manualno prerađeni agro-sastojci – biljnog, životinjskog ili mikrobnog podrijetla, no ni u kojem slučaju GMO sastojaka, ni u kojem slučaju sastojaka životinjskog podrijetla ugroženih životinjskih vrsta, isključivo sastojci iz proizvoda koje daju životinje, nipošto koji bi bili dio životinje;

Kemijski prerađeni agro-sastojci – jednako kao u prethodnoj kategoriji, uz to da kemijska obrada mora biti ekološka, pri čemu dobiveni sastojci udovoljavaju strogim propisima vezanim uz potencijalnu toksičnost i biorazgradivost;

Voda – mora zadovoljavati propisane standarde higijene;

Minerali i sastojci mineralnog podrijetla – moraju biti prirodnog podrijetla i smiju se modificirati jednostavnim kemijskim reakcijama;

Ostali sastojci – vrlo ograničena lista konzervansa i drugih sastojaka potrebnih za održavanje kozmetike, uključujući udio sastojaka petrokemijskog podrijetla dopuštena je samo privremeno i redovno se revidira kako bi se u svakom trenutku određeni sastojak mogao zamijeniti novom dostupnom alternativom.

Tvrtke su također obvezne minimizirati količinu ambalaže, koja mora biti ekološka, te moraju imati plan zbrinjavanja otpada.

Sve proizvode proizvedene prema navedenim standardima mora certificirati neovisno autorizirano Tijelo. Time se osigurava da je Tijelo zaduženo za certifikaciju kompetentno i profesionalno. Tijelo provjerava sve što je nužno vezano uz proizvod kako bi jamčilo da je Standard zadovoljen te da je proizvod pravilno deklariran, kako bi potrošač mogao imati potpuno povjerenje u proizvod koji kupuje.

Dva su tipa COSMOS deklaracije:

  • Deklaracija ‘COSMOS NATURAL’ nalazi se na proizvodima koji zadovoljavaju Standard u svim pogledima, no ne sadrže minimalni propisani postotak organskih sastojaka.
  • Deklaracija ‘COSMOS ORGANIC’ nalazi se na proizvodima koji zadovoljavaju Standard u svim pogledima i sadrže propisani postotak organskih sastojaka;

Deklaraciju ‘COSMOS NATURAL’ ili ‘COSMOS ORGANIC’ uvijek ćete naći ispod logotipa odgovornog certifikatora ili udruge: tako ćete lako prepoznati proizvođača kojem vjerujete i koji sudjeluje u COSMOS-standardu.

Također, na deklaraciji ćete vidjeti postotak organskih satojaka u proizvodu. To se odnosi na postotak organskih sastojaka u cjelini, no s obzirom na to da neki proizvodi sadrže visok postotak vode i mineralnih sastojaka koji se ne deklariraju kao organski, možda ćete vidjeti manji postotak organskih sastojaka ako proizvod sadrži vodu i mineralne sastojke.

I naposlijetku, propisano je i na koji način tvrtka mora predstavljati i oglašavati svoje proizvode: sav reklamni materijal mora biti točan i tvrtka svojim tvrdnjama u bilo kojem obliku ne smije dovoditi potrošača u zabludu.

GMP

GMP (Dobre proizvođačke prakse) sustav je koji osigurava proizvodnju proizvoda koji izravno utječu na ljudsko zdravlje, kao što su lijekovi, kozmetika, hrana, medicinski uređaji, pod kontrolom i u skladu s propisanim standardima.

Sustav je osmišljen s ciljem da se minimiziraju rizici u procesu proizvodnje koji se ne mogu eliminirati testiranjem gotovog proizvoda. Glavni su rizici: neočekivana kontaminacija proizvoda, neispravno deklariranje, manjak ili pak višak aktivnih sastojaka.

GMP pokriva sve aspekte proizvodnje: od sirovina, proizvodnog pogona i opreme do stručnosti i osobne higijene radnika. Svaki proces koji može utjecati na konačnu kvalitetu proizvoda zahtijeva detaljnu dokumentiranu proceduru. Nužan je dokumentirani dokaz da se pri proizvodnji svakog proizvoda, u svakom koraku proizvodnog procesa, uvijek i kontinuirano, slijede propisane procedure.

Svjetska zdravstvena organizacija propisala je detaljne smjernice za dobre proizvođačke prakse. Mnoge su zemlje formulirale i vlastite GMP uvjete temeljene na GMP-u Svjetske zdravstvene organizacije, a neke su uskladile postojeće – među njima je i EU.

GMP je skup praktičkih i organizacijskih smjernica koje osiguravaju reproduktivnost i kvalitetu proizvodnih procesa (i) kozmetičkih proizvoda. Propisane zaštitne mjere vezane su uz unutarnje i vanjske uvjete i moraju se kontinuirano primjenjivati u fazama proizvodnje sirovina, prerade, razvoja proizvoda, proizvodnje, pakiranja, skladištenja i distribucije.

GMP jamči kvalitetan pristup proizvodnji koji osigurava profesionalni rad radnika i proizvodnju pouzdanih i učinkovitih proizvoda. Bavi se svim aspektima poslovanja, to jest, njegovim osnovnim karakteristikama i različitim kriterijima za svaki proizvodni proces. Definira i kontrolira kvalitetu i pouzdanost proizvodnog pogona, okoliša, opreme i proizvodnog procesa, osoblja i sirovina.

U ovom sustavu kontrole kvalitete, proizvod se kontinuirano prati i dostavlja korisniku na najzdraviji način.

HALAL

Halal razumijevamo u jezičnom, vjerskom, kulturološkom, tradicijskom i zdravstvenom kontekstu, a sama riječ halal znači „dopušteno“.

Halal mogu biti razne vrste:
– proizvoda (hrana, kozmetika, lijekovi i predmeti opće uporabe)
– usluga (trgovina, ugostiteljstvo, bankarstvo…).

Karakteristike halal proizvoda su:
prisutnost u svim prehrambenim navikama;

  • prihvatljiv za sve životne dobi i za pripadnike drugih konfesija,
  • zdravstveno ispravni proizvodi,
  • prisutni u svim područjima svijeta,
  • dodatna kontrola jamči sigurnost kvalitete.

Halal kvaliteta predstavlja ukupnost karakteristika proizvoda ili usluga koje su u skladu s propisima islama i ispunjavaju atribute kvalitete te su kao takvi dopušteni potrošačima hrane islamske vjeroispovijesti.

Da bi tvrtka dobila Halal certifikat, u proizvodnju mora uskladiti sa zahtjevima Halal standarda, a proces ishođenja certifikata utvrđen je procedurom certifikacije koja je sastavni dio Standarda. Halal standard utvrđuje zahtjeve i mjere koji se moraju ispuniti, odnosno poduzeti, kako bi se osigurali uvjeti za izdavanje certifikata Halal kvalitete.

Standardom se utvrđuje:

  • Što je dopušteno, a što zabranjeno prema islamskim propisima,
  • Kako se certificira i provjerava poštovanje odredbi standarda,
  • Kako se izvršava halal klanje životinja,
  • Kako se obilježavaju halal proizvodi,
  • Koji su aditivi halal, a koji nisu.

Postupak Certificiranja Halal kvalitete

Sâm proces dobivanja halal certifikata određen je postupkom certificiranja halal kvalitete koja je sastavni dio halal standarda.

Zainteresirane tvrtke podnose zahtjev za certifikaciju i dostavljaju dokumentaciju kojom dokazuju da posluju u skladu sa zakonom i da mogu zadovoljiti zahtjeve halal kvalitete.

Nakon provjere dokumentacije koju provodi Centar za certifikaciju halal kvalitete potpisuje se Ugovor o certifikaciji te se provodi edukacija zaposlenika (internih auditora) koji su zaduženi za implementaciju i održavanje zahtjeva halal kvalitete.

Tvrtka, dakle, mora pripremiti dokumentaciju u kojoj su opisani svi postupci te implementirati zahtjeve halal kvalitete, od nabave sirovina, prijema i skladištenja sirovine, proizvodnje te skladištenja i transporta gotovih proizvoda.

Nakon što tvrtka implementira navedene zahtjeve, Centar za certifikaciju halal kvalitete organizira i provodi certifikacijski audit, Komisija za verifikaciju provjerava je li certificiranje provedeno na propisan način, zatim Upravno vijeće donosi odluku o dodjeli certifikata te se tvrtki dodjeljuje certifikat.

U standardizaciji halala primjenjuje se proaktivno-preventivni pristup s ciljem sprečavanja mogućnosti ulaska harama u proces proizvodnje. Prevencija podrazumijeva osiguranu halal kvalitetu sirovina u nabavi. To znači da sve sirovine koje se nabavljaju i koje će se koristiti u daljnjem procesu proizvodnje halal proizvoda moraju imati halal status. U svakom koraku proizvodnog procesa mora biti dokumentirana analiza i rizik za sigurnost halal proizvoda. Sredstva koja se koriste za higijenu i dezinfekciju moraju imati halal status. Higijena i sanitacija spadaju u obavezan dio preduvjetnog programa, osobito kod proizvođača koji na istoj liniji proizvode haram i halal, a gdje se koristi ista oprema. Gotov proizvod ne smije se otpremiti na tržište dok ne stignu rezultati završne kontrole. Proizvodi moraju biti označeni dodatnom oznakom Halal. Vozila kojima se obavlja transport halal proizvoda moraju biti čista kako se ne bi narušili zdravstvena ispravnost proizvoda i njihov halal status.

Centar za certifikaciju halal kvalitete najavljenim i nenajavljenim auditima te analizama gotovih proizvoda na prisutnost harama obavlja provjeru poštovanja zahtjeva i mjera halal standarda.

HACCP (Hazard Analysis Critical Control Point)?

HACCP (Hazard Analysis Critical Control Points) je sustav analize opasnosti i određivanja kritičnih kontrolnih točaka koji predstavlja skup postupaka i radnji u tijeku tehnološkog procesa proizvodnje kojima se uklanja opasnost od rasta i razmnožavanja patogenih mikroorganizama i njihovih toksina u proizvodima, te sprečava kontaminacija kemijskim i fizikalnim agensima. HACCP sustav ima preventivno djelovanje po principu „bolje spriječiti nego liječiti“, što u konačnici rezultira zdravstveno sigurnijom hranom/proizvodom te zadovoljnim potrošačem.
Ovaj standard odnosi se na sve poslovne subjekte koji se bave proizvodnjom hrane i potvrđen je od strane Nacionalne akademije znanosti SAD-a, Komisije Codex Alimentarius (međunarodni standard za sigurnost hrane, a zemlje članice UN-a, potpisnice Konvencije, među njima i Republika Hrvatska, preuzele su obvezu donošenja i primjene odgovarajuće zakonske regulative kojom će se zdravlje potrošača štititi od hranom prenosivih bolesti) i Nacionalnog savjetodavnog vijeća o mikrobiološkim kriterijima za hranu SAD-a, a UN zemljama članicama EU-a preporučuje njegovu implementaciju.

Od 1. siječnja 2006. godine sve zemlje članice Europske unije uvele su sustav samokontrole HACCP.
Republika Hrvatska donosi Zakon o hrani kojim su poslodavci u prehrambenoj industriji, ugostiteljstvu te javnom sektoru (bolnice, dječji vrtići, domovi, pučke kuhinje i drugi) dužni uvesti HACCP (Hazard Analysis and Critical Control Points) od 1. siječnja 2009. godine. Obveza primjene odnosi se i na proizvođače hrane za životinje, a također i na proizvođače ambalaže koja dolazi u kontakt s hranom. Ne primjenjuje se na primarnu proizvodnju ni na domaćinstva.

Hranom prenosive bolesti potencijalan su epidemiološki problem stanovništva, posebice zbog brzine razvoja bolesti i načina prijenosa. Najčešće ih izazivaju mikroorganizmi, no uzročnici mogu biti i kemijski i fizikalni kontaminanti. Kako uglavnom nije moguće postići razinu tolerancije nula za sve mikroorganizme ni u strogo kontroliranim uvjetima, proizvodnja hrane s najmanjim mogućim brojem živih mikroorganizama izuzetno je poželjan cilj, dok se sadržaj potencijalnih kemijskih i fizikalnih (mehaničkih) opasnosti najčešće nalazi definiran u pravilnicima specifičnima za određeni proizvodni proces, odnosno proizvod. Važeći pristupi kontroli mikrobiološke kakvoće i dalje se u velikoj mjeri oslanjaju na određivanje mikroorganizama u sirovu materijalu i u konačnim proizvodima, ali vrijeme nužno za postizanje rezultata za mnoge proizvode predugo je. Često je rok trajanja proizvoda na tržištu kraći od vremena potrebnog za dobivanje rezultata analize.

HACCP obuhvaća 7 principa:

  • Analiza opasnosti. Označava moguće opasnosti povezane s hranom i načine kojima su te opasnosti identificirane. Opasnosti mogu biti biološke (djelovanje mikroorganizama), kemijske (toksini) ili fizikalne (komadi metala, krhotine stakla itd.)
  • Određivanje kritičnih kontrolnih točaka. U proizvodnom procesu postoje točke od polazne sirovine, preko proizvodnog procesa pa sve do faze isporuke krajnjem kupcu pri kojima se moguća opasnost može kontrolirati, odnosno eliminirati. Primjeri takvih kontrolnih točaka su kuhanje, hlađenje, pakiranje, detekcija metala.
  • Uspostavljanje zaštitnih mjera s kritičnim granicama za svaku kontrolnu točku. Primjerice, za kuhanu hranu kao kritičnu točku može se odrediti minimalna temperatura kuhanja i vrijeme potrebno za eliminaciju štetnih mikroorganizama, ovisno o vrsti mikroorganizama i zahtjevima struke u tom pogledu.
  • Uspostavljanje postupaka praćenja kritičnih kontrolnih točaka. Te postupke mogu sačinjavati npr. (prilikom kuhanja) određivanje načina i osobe koja bi trebala pratiti temperaturu kuhanja (jačanje sustava odgovornosti).
  • Uspostavljanje korektivnih radnji koje se moraju poduzeti kad je praćenje pokazalo da kritične točke nisu osigurane na adekvatan način. Npr., ponovna obrada ili odlaganje hrane ako nije uspostavljena zadana minimalna temperatura.
  • Uspostavljanje postupaka kojima se potvrđuje da sustav ispravno funkcionira. Postupci kojima potvrđujemo korektnost metode. Npr., vrijeme ispitivanja rada uređaja i instaliranje mjerača temperature s povratnom spregom koji zapisuje podatke koji potvrđuju da uređaj za kuhanje ispravno funkcionira..
  • Uspostavljanje učinkovitog vođenja evidencije prema dokumentima HACCP sustava. Ovaj korak uključuje uspostavu zapisa o opasnosti i metodama za njihovu kontrolu, praćenje sigurnosnih zahtjeva i poduzete radnje kako bi se ispravili mogući nastali problemi. Svaki od ovih principa mora se temeljiti na pouzdanim znanstvenim tvrdnjama, npr. na temelju objavljenih pravovremenih mikrobioloških studija ili  činjenice o temperaturnim čimbenicima nužnim za kontroliranje patogena prenosivih hranom.